Prijedlog Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora, izrađen je i prihvaćen 2014. godine u okviru provedbe Okvirne direktive o morskoj strategiji (ODMS) u RH te je sastavni dio ove strategije. U skladu s preporukama EK ovaj se monitoring pokušalo sagledati i sa subregionalnog aspekta, kako s obzirom na prostornu pokrivenost i vremensku učestalost uzorkovanja, tako i s obzirom na izbor parametara za procjenu stanja. U ovom je Programu praćenja razrađeno praćenje stanja komponenti za svih 11 deskriptora ODMS. Zbog nedostatka financijskih sredstava program se još uvijek ne provodi. Stoga, u cilju racionalizacije troškova, podatke prikupljene ovim programom potrebno je objediniti s podacima prikupljenim kroz ostale nacionalne programe praćenja koji se provode u jadranskim vodama pod suverenitetom RH (1. Sustavno ispitivanje kakvoće prijelaznih i priobalnih voda Jadrana; 2. Praćenje stanja ribolovnih resursa – DCF; 3. Praćenje kakvoće mora i školjkaša na proizvodnim područjima i područjima za ponovno polaganje živih školjkaša; 4. Praćenje stanja očuvanosti stanišnih tipova i vrsta prema Direktivi o staništima te vrsta ptica u skladu s Direktivom o pticama) AKTIVNOSTI Aktivnosti predviđene u okviru Programa

Za učinkovitu provedbu procjene i praćenja stanja morskog okoliša kao i usklađenu provedbu mjera za ostvarivanje dobrog stanja morskog okoliša na razini podregije Jadranskog mora, potrebno je u okviru postojeće institucionalizirane platforme suradnje sa susjednim jadranskim državama, uzimajući u obzir obveze iz ODMS i Odluke EK 848/17 te UNEP/MAP-ovog Plana primjene (tzv. „roadmap“) ekosustavnog pristupa na Mediteranu koji predstavlja okvir za provedbu ODMS na regionalnoj razini, dogovoriti: okvirnu metodologiju procjene stanja morskog okoliša, utvrditi nedostatke („gap analiza“) postojećih sustava praćenja vezane uz pojedine deskriptore DSO te zajedničke elemente sustava praćenja područja izvan vanjskih granica teritorijalnih mora. Jadnako tako potrebno je dogovoriti i usklađenu provedbu nacionalnih mjera za postizanje DSO. Institucionalizranu platformu suradnje na stručnoj i političkoj razini predstavlja Mješovita komisija za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnih područja (Mješovita komisija) osnovana 1977. temeljem Sporazuma o suradnji na zaštiti voda Jadranskog mora i obalnih područja od zagađivanja sklopljenog 1974. između bivše SFRJ i Talijanske Republike sa zadatkom multidisciplinarnog rješavanja problema okoliša u Jadranskom prostoru. Ugovorne strane Komisije su Italija te tri države bivše SFRJ: Hrvatska i Slovenija (od 1993.) te Crna Gora (od 2010. objavljeno na 11. sastanku Komisije u Anconi). Zadnji, 12. sastanak Mješovite komisije bio je održan 2011. godine u Portorožu.

Potrebno je identificirati morska područja koja su važna za zaštitu obnovljivih resursa mora te preispitati postojeću regulaciju ribolova i prema potrebi je nadograditi posebnim mjerama zaštite.

Obzirom na nedovoljne spoznaje o izvorima, mjestima akumulacije, daljnjoj sudbini, odnosno o problematici morskog otpada općenito, uključujući mikroplastiku, potrebno je izraditi zajednički plan upravljanja morskim otpadom usklađen prvenstveno na nacionalnoj i subregionalnoj razini, a po mogućnosti i na regionalnoj razini. Plan upravljanja bi trebao uključivati određivanje izvora nastanka otpada, smanjivanje njegovog unosa u morski ekosustav, načine prikupljanja kao i eventualno recikliranje i ponovno korištenje, odnosno sigurno odlaganje ostatka koji se više ne može upotrijebiti.

S obzirom na trenutačni nedostatak spoznaja o razini štetnih utjecaja otpada u moru, teško je odrediti razine utjecaja, uslijed čega mnoge države članice EU postavljaju trenutačne ciljeve. Ciljevi trebaju ići u smjeru procjene trenutačnog stanja morskog okoliša, prostornih i vremenskih trendova takvog stanja, određivanje izvora morskog otpada, praćenje učinkovitosti predloženih mjera, sve u vezi sa smjernicama i ciljevima DSO, kao i ciljevima definiranim za deskriptor morskog otpada.

Prikupljanje otpada koji se nađe u koćarskim lovinama (tzv. „Fishing for Litter“) je jedinstvena inicijativa koja ima za cilj smanjivanje količine morskog otpada na dnu mora uključivanjem jednog od ključnih dionika, a to je ribarski sektor. Ova inicijativa ne uključuje samo izravno uklanjanje otpada iz mora, nego služi i podizanju svijesti o značaju problema među svim uključenim dionicima. Tijekom svojih redovitih ribarskih aktivnosti na moru ribari trebaju prikupiti morski otpad koji se nađe u njihovim mrežama, pohraniti ga u za to pripremljene vreće i odložiti u prihvatne centre za morski otpad u ribarskim lukama i iskrcajnim mjestima za ribarske brodove na obali. Pored navedenog načina prikupljanja otpada, organizirati će se posebne ronilačke akcije koje bi imale za cilj organizirano prikupljanje otpada s morskog dna. Akcije uklanjanja svih navedenih vrsta otpada trebale bi se odvijati prema ODMS protokolu.

Intenzitet novačenja ima presudnu važnost za ribolovu dostupnu količinu morskih organizama te je njegovo praćenje od izuzetne važnosti. Mjerom se predlaže dodatno praćenje ranih razvojnih stadija riba (jaja i ličinke) te njihovih juvenilnih jedinki na kritičnim područjima u Jadranskom moru (najvažnija repopulacijska područja). Ovo dodatno praćenje bi se uklopilo u u postojeće programe (praćenje stanja populacija gospodarski važnih vrsta koje se provodi u okviru Zajedničke ribarske politike (Common Fishery Policy – CFP) kroz Okvir za prikupljanje podataka (engl. Data Collection Framework – DCF); praćenje stanja koćarskih naselja – MEDITS; akustičko istraživanje zajednica male plave ribe – MEDIAS) i trebalo bi predstavljati temelj za provedbu ODMS u cilju zaštite bioraznolikosti. Sva navedena praćenja bi se trebala međusobno nadopunjavati u programskom, izvedbenom i financijskom aspektu.

Praćenje utjecaja na okoliš uzgajališta tuna i bijele ribe je u sklopu obvezatnog programa praćenja zadanog u SUO propisano rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš po provedenom postupku procjene utjecaja na okoliš svakog pojedinog zahvata (čl. 87., čl. 89., čl. 89a. Zakona o zaštiti okoliša). Provedba obvezatnog programa praćenja propisanog rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš u okviru provedene SUO uključuje različite fizikalno kemijske i biološke parametre koji se specifično određuju ovisno o uzgajalištu. Ne postoje jasni kriteriji u procjeni stanja okoliša u odnosu na specifičnost uzgajališta (uzgojne tehnologije, lokacije i sezone) i jedinstveni parametri u vodenom stupcu i sedimentu i njihove analitičke metode praćenja, kao ni metode praćenja parametara vezanih za utjecaj klimatskih promjena npr. za zakiseljavanje mora. S ciljem očuvanja dobrog stanja okoliša na području uzgajališta trebalo bi unificirati programe praćenja u smislu definiranja parametara i odrediti standarde kakvoće stanja parametara koji se prate. U skladu s rastućim utjecajem klimatskih promjena na sektore ribarstva i akvakulture, aktivnosti monitoringa bi trebalo proširiti s praćenjem parametara relevantnih za zakiseljavanje mora u cilju procjene utjecaja zakiseljavanja mora na područjima uzgajališta. -S ciljem procjene utjecaja zakiseljavanja mora kao posljedice klimatskih promjena uključiti i parametre zakiseljavanja u morskoj vodi.

Pored direktnog unosa stranih organizama u jadranske vode (organizmi za uzgoj), veoma često se preko njih unesu i razni drugi strani organizmi, poput parazita i patogena, ali također i razni razvojni stadiji mnogih drugih organizama. Još češći način unosa stranih organizama odvija se putem premještanja uzgojnih kaveza ili raznih alata iz jednog područja u drugo područje, budući da se zajedno s njima prenose i razni obraštajni organizmi. U cilju izbjegavanja negativnih posljedica, trebalo bi izraditi Pravilnik o reguliranju prijenosa organizama za uzgoj, uzgojnih alata i uzgojnih kaveza iz jednog područja u drugo uzgojno područje.

U suradnji s jadranskim zemljama na razini podregije izraditi Protokol o primjeni Međunarodne konvencije o upravljanju i nadzoru brodskih balastnih voda i taloga na Jadranskom moru. Protokol bi obuhvaćao mjere upravljanja, koje predviđa Konvencija (izmjena i/ili obrada balastnih voda) prema standardima Konvencije, te dodatne mjere kao što je izviješćivanje o balastnim vodama (BWR). Protokol bi posebno definirao učinkovite i provedive mjere za unutarjadranski pomorski promet.

Uspostaviti redovitu provedbu godišnjeg/sezonskog pregleda stanja (vrste i brojnost) u područjima luka, kako bi se mogle pratiti promjene u sastavu i abundanciji određenih vrsta organizama (bentoski organizmi s čvrste podloge, bentoski organizmi s meke podloge, planktonski organizmi, ribe i glavonošci). Po mogućnosti, obavljati razmjenu podataka o stanju u lukama na podregionalnoj i regionalnoj razini.

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti organiziranju sustava za pravovremeno uočavanje i brzo djelovanje zbog kontrole daljnjeg širenja novo unesenih vrsta i njihovog uklanjanja iz prirode (sesilni organizmi). Stranu invazivnu vrstu u moru je veoma teško ukloniti iz staništa, u koje se proširila, jer je to uglavnom ekonomski neisplativo. Mogućnost uklanjanja postoji jedino u slučaju ako se radi o malom i strogo ograničenom području. Stoga je iznimno važno rano otkrivanje njene prisutnosti u ekosustavu, pri čemu su hitne mjere kontrole širenja i uklanjanja najčešće jedine učinkovite mjere. Mjera se temelji na rezultatima redovitog programa praćenja, ali kod ove je mjere izuzetno značajan doprinos tzv. „Javne znanosti“ (građanin-znanstvenik) jer se veliki broj stranih vrsta evidentira baš putem dojava građana.

Skup uređenih podataka o prostornoj i vremenskoj raspodjeli antropogenih izvora impulsne buke, jedan je od alata za praćenje antropogeno uzrokovane buke za koju je utvrđeno da ostvaruje pritisak na morske organizme. Ovom se mjerom planira izrada takvog alata kroz uspostavljanje i razvoj registra kojim bi se evidentirala i procjenjivala prostorna raspodjela, trajanje i razine izvora antropogenih impulsnih zvukova kojima se stvara značajan utjecaj na morske organizme. Metodologija koja se treba primjenjivati pri izradi takvog registra treba slijediti sljedeće smjernice: -Monitoring Guidance for Underwater Noise in European Seas, Part II: Monitoring Guidance Specifications, JRC Scientific and Policy Report EUR 26555 EN, Publications Office of the European Union, Luxembourg, 2014, doi: 10.2788/27158“; -CMS Family Guidelines on Environmental Impact Assessment for Marine Noise generating Activities prihvaćene Rezolucijom 12.14 na 12. konferenciji stranaka CMS (UNEP/CMS/Resolution 12.14 on Adverse Impacts of Anthropogenic Noise on Cetaceans and Other Migratory Species); -ACCOBAMS-MOP7/2019/Doc38/Annex15/Res.7.13 – Anthropogenic noise – Annex 2. Guidelines to address the impact of anthropogenic noise on cetaceans in the Accobams area.

Putem mjernih postaja i akustičkim modeliranjem, nadzirati trendove razina kontinuirane podvodne buke unutar tercnih pojasa 63 i 125 Hz (srednja frekvencija) na način kako je preporučeno u „Monitoring Guidance for Underwater Noise in European Seas, Part II: Monitoring Guidance Specifications, JRC Scientific and Policy Report EUR 26555 EN, Publications Office of the EuropeanUnion, Luxembourg, 2014, doi: 10.2788/27158“. Način i detalji nadzora (program praćenja) trendova razina kontinuirane podvodne buke navedeni su u dokumentu: Odluka o donošenju akcijskog programa strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (2021. – 2026.); Narodne novine, br. 28/21.

Suradnja sa zemljama članicama s kojima dijelimo Jadransko more na provedbi Mjere 3.7.1 i Mjere 3.7.2. Na sve moguće načine poticanje i omogućavanje jačanja znanja o mogućem utjecaju buke na morske organizme u Jadranskom moru, dijeljenje iskustava drugih zemalja iz područja primjene Deskriptora 11, posebno aktivnosti, koje su sadržane u Mjerama 3.7.1 i 3.7.2.

Analizom rezultata praćenja slučajno ulovljenih jedinki morskih sisavaca, morskih ptica, morskih kornjača i riba hrskavičnjača (morski psi i raže) utvrditi koji ribarski alati predstavljaju najveću opasnost za pojedine organizme te izraditi analizu rizika za pojedine grupe organizama. Praćenje slučajno ulovljenih vrsta se u Hrvatskoj u okviru DCF programa odvija prema protokolima GFCM-a: (FAO. 2019. Monitoring the incidental catch of vulnerable species in Mediterranean and Black Sea fisheries: Methodology for data collection), koji uključuju Dodatak II i Dodatak III Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (Barcelonska konvencija) te International Union for Conservation of Nature (IUCN) listom ugroženih vrsta (za hrskavičnjače).

Temeljem analize rizika izraditi plan za smanjenje slučajnog ulova zaštićenih velikih morskih kralježnjaka (morskih sisavaca, morskih ptica, morskih kornjača i riba hrskavičnjača (morski psi i raže)). Plan za smanjenje slučajnog ulova bi se najvećim dijelom trebao temeljiti na modifikaciji pojedinih ribarskih alata, modifikaciji uobičajene ribarske prakse, razvojem mjera upravljanje u pojedinim područjima te mogućim korištenjem (nakon utvrđivanja učinkovitosti!) različitih uređaja koji ove organizme odbijaju da se uopće približavaju ribarskim mrežama. Gdje se ukaže potreba primijeniti mitigacijske mjere, uzimajući u obzir značaj područja, rizik pojedinog alata i socio-ekonomski učinak takvih mjera.

U skladu s rezultatima analize rizika slučajnog ulova zaštićenih kralježnjaka (morskih sisavaca, morskih ptica, morskih kornjača i riba hrskavičnjača (morski psi i raže)), kao i s rezultatima vezanih uz kvantitativni i kvalitativni sastav prilova i slučajnog ulova osjetljivih vrsta u jadranskim vodama.

U cilju cjelovitog očuvanja zdravog i raznolikog morskog ekosustava odnosno osiguravanja njegovog kontinuiranog, dugoročnog i održivog oporavka, potrebno je identificirati najugroženije dijelove kojima je potrebna obnova, uključujući one dijelove koji su pod najvećim pritiskom. Posebice se to odnosi na najugroženija staništa i vrste (one nepovoljnog stanja ili trenda, ugrožene i kritično ugrožene vrste i staništa, vrste i staništa pod značajnim pritiskom ljudskih aktivnosti, vrste s važnom ulogom u funkcioniranju ekosustava i dr.); na temelju analize izraditi prijedlog mjera obnove.Mjera nadopunjuje mjere u okviru drugih sektorskih politika.

Provedba istraživanja vezanih uz proučavanje životnih ciklusa nezavičajnih (alohtonih, stranih), s naglaskom na invazivne strane vrste, koje mogu biti gospodarski potencijalno važne (razdoblje mriješćenja, vrijeme dostizanje spolne zrelosti, stanište itd.), kako bi se temeljem prikupljenih podataka strane i invazivne strane vrste uklonile i/ili držale pod kontrolom čime bi se smanjio njihov pritisak na bioraznolikost i na gospodarsko korištenje zavičajnih vrsta. Komercijalnim korištenjem stranih i invazivnih stranih vrsta smanjio bi se i njihov negativni utjecaj na aktivnosti u obalnom području (ribarstvo, marikultura, turizam) i/ili zdravlje ljudi.

Budući da za lov pojedinih nezavičajnih (alohtonih) vrsta tradicionalni ribarski alati nisu dovoljno učinkoviti, u nekim slučajevima bilo bi potrebno konstruirati nove ribolovne alate. Istraživanja bi se trebala provoditi kroz ispitivanja učinkovitosti novih ribolovnih alata.

Provedba istraživanja vezanih uz već postojeće, kao i moguće buduće promjene, koje se sve češće javljaju u uzgojnom ciklusu većine vrsta u uzgoju, a koje se najvećim dijelom pripisuju utjecaju klimatskih promjena. Slijedom tih istraživanja, potrebno je s gospodarskog aspekta procijeniti eventualno povećanje proizvodnje toploljubnih vrsta, koje su već i sada zastupljene u marikulturi RH (komarča, dagnja, tuna), kao i mogućnost uvođenja u marikulturu novih autohtonih toploljubnih vrsta organizama. Za one uzgajivače koji se uključe u zajednička istraživanja sa znanstvenicima na način da u svojim uzgajalištima ili dijelu uzgajališta provode eksperimentalni uzgoj vezan uz uvođenje novih vrsta u marikulturu, nastojat će se osigurati porezne olakšice, ili olakšice pri nabavci hrane za uzgoj i olakšice pri nabavci nove uzgojne tehnologije.

Nove će okolnosti iziskivati prilagodbu tehnologije uzgoja za hladnoljubne vrste koje su jako zastupljene u marikulturi RH (lubin, kamenica). Tehnologiju uzgoja navedenih vrsta organizama biti će potrebno prilagoditi novim okolnostima kako bi se ublažile ili spriječile negativne posljedice (prebacivanje uzgoja u dublja – hladnija područja, što će zasigurno povećati troškove uzgoja). Ova bi se mjera mogla privremeno koristiti i u slučaju pojave HAB-a (opasne cvatnje), kada bi se uzgojna postrojenja (ribe i školjkaši), trebala privremeno spuštati na veće dubine. Za one uzgajivače koji se uključe u zajednička istraživanja sa znanstvenicima na način da u svojim uzgajalištima ili dijelu uzgajališta provode eksperimentalni uzgoj temeljen na novim tehnološkim rješenjima, nastojat će se osigurati ili porezne olakšice ili olakšice pri nabavci hrane za uzgoj, ili olakšice pri nabavci nove uzgojne tehnologije i sl.